21

svibanj

Dr. Pave Markoš
  • Gastroenterolog
  • Što je sindrom iritabilnih crijeva (nervoza crijeva) i kako ga možemo liječiti

    Sindrom iritabilnih crijeva ili nervozna crijeva najčešći je poremećaj probavnog trakta i predstavlja jednu od najčešće postavljenih dijagnoza kako u ordinacijama obiteljske medicine tako i u gastroenterološkim ambulantama. Uzrok bolesti nije do kraja razjašnjen, ali se smatra da je riječ o poremećaju neurološke kontrole motiliteta probavnog sustava što rezultira jako širokim rasponom simptoma koji mogu biti različiti od osobe do osobe. Loše usklađeni signali između mozga i crijeva mogu uzrokovati da tijelo pretjerano reagira na inače normalne podražaje koje se javljaju u probavnom procesu.

    Najčešći simptomi iritabilnog kolona su:

    Bol u trbuhu. Pacijenti je opisuju najčešće kao grčevitu bol koju teško lokaliziraju na određenom mjestu te većinom kažu da je “šetajuća” po trbuhu. Bol se najčešće pojačava nakon obroka a popušta nakon stolice.

    Promjena ritma stolice – može biti po tipu zatvora, proljevastih stolica ili kombinacije. Osobe koje pate od sindroma iritabilnih crijeva najčešće navode pojavu mekanih, kašatih do proljevastih stolica većinom  nakon obroka s tim da često prva jutarnja stolica bude uredna, a potom slijede mekše stolice. U stolici zna biti primjesa sluzi, a često je prati i osjećaj nepotpunog pražnjena cijeva. Zatvor većinom znači izostanak stolice na 3-4 dana ili duže praćen osjećajem napetosti, tvrdim, uskim stolicama uz naprezanje i grčeve.

    Gore navedena dva najčešća sindroma iritabilnih crijeva simptoma prate i druge tegobe, kao što je nadutost, osjećaj punoće trbuha, blage mučnine i žgaravice te bolovi u žličici uz učestalo podrigivanje.

    Najčešći kod mladih osoba

    Sindrom iritabilnih crijeva najčešće se javlja kod mlađih osoba, iako ni jedna dobna skupina nije izuzeta od pojave navedenih tegoba. Puno je češći kod žena,a iako se točno ne zna koji je tome razlog, smatra se da nastaje zbog hormonskog disbalansa. Hrana i stres ne uzrokuju sindrom iritabilnog crijeva, međutim određena hrana (posebno ona čijom se razgradnjom u crijevima stvara veća količina plinova) i stresni faktori jasno mogu pogoršati simptome iritabilnog crijeva.  U većini slučajeva populacija koja traži medicinsku pomoć kod ovakvog stanja često pati od pojačane psihičke napetosti i stresa. Određeni pacijenti su svjesniji svojih simptoma, ozbiljnije ih procjenjuju i pokazuju veću nemoć nego drugi. Drugi ljudi sa sindromom iritabilnog crijeva koji su pod sličnim stresom i emocionalnim konfliktima razvijaju ili slabije simptome ili na njih reagiraju s manje zabrinutosti i nemoći. U određenim slučajevima infekcija probavnog trakta može biti “okidač” razvoja sindroma iritabilnog crijeva.

    Za razliku od drugih bolesti probavnog trakta sindrom Iritabilnog crijeva ne predstavlja nikakav rizik za razvoj ozbiljnih bolesti probavnog trakta. Pacijenti sa sindromom iritabilnog crijeva nemaju kraći životni vijek niti postoji dokaz da ovaj sindrom povećava rizik oboljevanja od drugih bolesti nevezanih uz probavni sustav.

    Dijagnoza iritabilnog crijeva se većinom postavlja razgovorom sa pacijentom, uzimanjem detaljne anamneze o tegobama i uz minimalno dijagnostičkih testova. Ipak potrebno je prepoznati simptome koji se tipično ne uklapaju u sindrom iritabilnog crijeva i koje nazivamo “alarmantim” simptomima. Pojava “dubokih” tupih bolova većinom lociranih na jednom mjestu, pojava krvi u stolici (pogotovo ako je pomiješana sa stolicom ili tamnije boje), gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini (posebno nenamjeran), nagli početak probavnih tegoba koje vremenom postaju sve izraženije te pojava noćnih simptoma tipično nisu problemi vezani za sindrom iritabilnog crijeva. U tim situacijama potrebno je proširiti obradu u prvom redu pod sumnjom na upalne bolesti crijeva kod mlađih osoba ili moguće maligne bolesti probavnog trakta kod starijih pacijenata. U tim slučajevima potrebno je potražiti pomoć specijaliste gastroenterologa radi daljnje obrade.

    Liječenje sindroma iritabilnih crijeva

    S obzirom da se točan uzrok bolesti ne zna, nema ni ciljanog liječenja. Potreban je sveobuhvatan i individualan pristup pacijentu koji većinom uključuje kombinaciju psihološke potpore, prehrambene promjene te u određenim slučajevima i lijekove.

    U većini slučajeva, blagi znakovi i simptomi mogu se uspješno kontrolirati, kontrolirajući stres i promjenama u prehrani i stilu života. Potrebno je izbjegavati namirnice te koliko je moguće i stresne situacije koje aktiviraju simptome. Kod večine pacijenata dobar učinak se postiže programom dnevnih aerobnih vježbi u cilju redukcije stresa: šetnja, trčanje, vožnja biciklom, plivanje, adekvatan san i uzimanje dovoljne količine tekućine.

    Promjene u prehrani potrebne za smanjenje simptoma iritabilnih crijeva, većinom zahtijevaju da se izbaci hrana koja provocira tegobe. Najčešće je riječ o namirnicama koje razgradnjom u probavnom sustavu stvaraju veće količine plinova (grahorice, kupus, gazirana pića, sorbitol…). Kod pacijenata sa zatvorom, dodatak vlakana (mekinje, psilijum…) uz dosta tekućine može poboljšati regulaciju stolice.

    Postoji niz lijekova na tržištu koji većinom služe samo za ublažavanje simptoma, a ne za liječenje sindroma iritabilnog crijeva. Koji će lijekovi biti propisani ovisi o kliničkoj slici koja kod pacijenta dominira. Tako se za grčeve i bolove mogu prepisati antikolinegici i spazmolitici, potom antidijaroici kod proljeva te lijekovi koju ubrzavaju motilitet i sekreciju tekućine u tanko crijevo kod pacijenata sa zatvorom. U određenim situacijama pomažu antidepresivi, blagi sedativi, psihoterapija te psihološke tehnike promjene ponašanja.

    Gastroenterološki tim Poliklinike Arista

    Teme koje bi vas mogle interesirati

    Što je gastroskopija, kako se izvodi i kako se pripremiti za gastroskopiju