21

svibanj

dr. sc. Marina Grubić
  • Psiholog
  • Stres na poslu – sagorijevanje ili „burnout“ sindrom

    Umorni ste, nezadovoljni, dekoncentrirani, imate osjećaj da ste opterećeni poslom  ili  se osjećate kao da ćete ‘izgorjeti’ od previše obaveza i stresova koje donosi vaše radno mjesto? Današnji ritam života koji često uključuje cjelodnevni boravak na poslu uz visoku  razinu odgovornosti  i posvećenosti radnim obavezama može biti kontinuirani izvor stresa.

    Rezultati brojnih istraživanja navode da je stres na radu povezan sa dvije vrste štetnih posljedica. S jedne strane postoji direktna povezanost između nekih objektivnih uvjeta radne okoline – fizikalnih i psiholoških stresora koji djeluju na zdravlje zaposlenika. S druge strane stresni uvjeti često mogu dovesti do pasivnosti i  nezainteresiranosti za posao, a time i do pomanjkanja motivacije da se vlastitim zalaganjem nepovoljni uvjeti promijene.

    Iako stres na radnom mjestu ne djeluje na sve ljude jednako, može izazvati različita netipična i disfunkcionalna ponašanja i doprinijeti razvoju brojnih fizičkih i psihičkih tegoba kao što su: povećana rastresenost i iritabilnost, nemogućnost koncentracije i opuštanja, otežano logičko mišljenje i donošenje odluka, manje zadovoljstvo i posvećenost poslu, umor, depresija, anksioznost, poteškoće sa spavanjem, razvoj srčanih oboljenja, probavnih problema, glavobolja i bolova u mišićima. Kada su pod stresom ljudi ne uspijevaju zadržati zdravu ravnotežu između posla i privatnog života, što često rezultira problemima u privatnom životu i dodatno potencira stresne reakcije. Stres može djelovati i na smanjenje imuniteta čime ljudi postaju podložniji infekcijama.

    Dugotrajni stres

    Dugotrajan i intenzivan stres kod nekih ljudi dovodi do skupa simptoma koji su poznati kao sagorijevanje ili „burnout“ sindrom

    Sagorijevanje je fizički, mentalni i emocionalni odgovor na vrlo intenzivan i dugotrajan stres. Simptomi sagorijevanja su slični kao i kod stresa ali uključuju i emocionalnu iscrpljenost i rastuće negativan stav prema poslu i životu općenito. Mnoga istraživanja pokazala su da se sindrom sagorijevanja na poslu javlja u radnim sredinamam u kojima se pojedinci susreću sa problemom nesigurnosti za svoje radno mjesto, gdje nema kontrole rada i odgovarajuće zaštite radnika, kod ljudi koji su prisiljeni raditi prekovremeno, u okolini sa brzim promjenama bez mogućnosti dovoljnog tjednog i godišnjeg odmora. Sagorijevanje na poslu se javlja kod osoba koje imaju osjećaj smanjene kontrole nad dinamikom posla i mogućnosti odlučivanja, kad je prisutan izostanak zasluženog stručnog priznanja i nedostatak zajedništva u timu ili su ugrožene moralne vrijednosti zaposlenika.

    Sindrom sagorijevanja na poslu se također javlja  i u okolinama s neadekvatnim plaćama i lošim odnosima sa suradnicima i nadređenima. Takva mentalna stanja u današnje vrijeme postaju sve izraženija i učestalija su kod osoba koje su u potpunosti posvećeni svojim karijerama. Pojava „burnout“ sindroma češća je kod mlađih osoba, kod pretjerano odgovornih osoba koje su sklone perfekcionizmu, koje imaju visoka očekivanja u poslu, izraženu potrebu za kontrolom i kompetitivne su.

    Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje i skraćuje život. Još prije dvadesetak godina Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je stres na radnome mjestu svjetskom epidemijom, a otada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti.

     

    Sagorijevanje na polsu se razvija postupno i karakteriziraju ga tri specifična psihička stanja:

    Emocionalna iscrpljenost, odnosno osjećaj «iscijeđenosti» i nesposobnosti da se smogne snage za sljedeći radni dan. Depersonalizacija, odnosno uspostavljanje psihološke distance prema drugim ljudima, povlačenje u sebe, izolacija, nepopustljivost i krutost u odnosima te bešćutnost i cinizam. Osjećaj osobnog neuspjeha koji povlači odustajanje od prijašnjih ciljeva, smanjenje samopoštovanja, očekivanja i ulaganja napora u bilo što.

     

    Često se navode tri stupnja sagorijevanja na poslu:

    U početnoj fazi javljaju se psihološke i fiziološke reakcije poput stalne razdražljivosti, anksioznosti, problema sa tlakom, nesanice, zaboravljivosti, probavnih problema i sl.

    U drugoj fazi sagorijevanja na poslu javlja se čuvanje energije kako bi se kompenzirao stres pa dolazi do pretjeranog kašnjenja na posao, odgađanja poslova i neradog prihvaćanja novih radnih zadataka, produživanja radnih pauzi, opadanja seksualne želje, stalnog umora, izolacije od prijatelja i obitelji, porasta cinizma, ogorčenosti, pretjeranosti u pušenju, pijenju alkohola i kave, uzimanja lijekova i pojava apatije.

    U trećoj fazi posao se počinje doživljavati kao opterećenje, javlja se kronična depresija, pad otpornosti sa stalnim obolijevanjem, kronični probavni problemi, kronična fizička i psihička izmorenost, kronične glavobolje i migrene, želja za bijegom od ljudi, napuštanjem prijatelja i učestale suicidalne primisli.

     

    Što može pomoći?

    Prvi korak je prepoznavanje problema sagorijevanja na poslu i objektivno sadgledavanje situacije u kojoj se nalazimo. Važan je proces (re)definiranja ciljeva i očekivanja na poslu koji bi trebao dovesti do smanjivanja intenziteta rada i osiguravanja vremena za sebe, za aktivnosti koje ispunjavanju i čine nas sretnima. Posao često ne možemo promijeniti, ali možemo promijeniti stav prema poslu, naučiti postavaljati granice sebi i drugima. Dobro je planirati i organizirati svaki dan kako bismo zadržali aktivan društveni život (obitelj, prijatelji), ostavili si vremena za zabavu i opuštanje i napravili raspored odmora i dovoljno vremena za spavanje.

    Ako ne možete sami, potražite profesionalnu pomoć.

    Dr. sc. Marina Grubić, prof. psihologije

    Poliklinika Arista